Ruski nobelovci (III dio) – Aleksandar Isajevič Solženjicin

Ruski nobelovci (III dio) – Aleksandar Isajevič Solženjicin

Ruski nobelovci (III dio) – Aleksandar Isajevič Solženjicin

Aleksandar Isajevič Solženjicin (ruski: Александр Исаевич Солженицын) bio je ruski prozista, politički zatvorenik, najistaknutije ime književnog otpora Staljinu i sovjetskom totalitarizmu.

Poznatim ga je učinila pripovijetka „Jedan dan Ivana Denisoviča“, 1962, koja se temelji na opisu „običnog“ dana „običnog“ Rusa u logorskom zatočeništvu. Tema je do tada bila tabuizovana, ali je pripovijetka pokazala i stilsko umijeće pisca koji se oslonio na tradiciju ruske klasične proze (Lav Tolstoj, Fjodor Dostojevski).

Nakon romanesknih ostvarenja, uslijedila je dokumentarna, ali i duboko lična optužba sovjetskoga sistema i koncentracijskih logora, „Arhipelag Gulag“, golemo trosvezačno djelo temeljeno na preplitanju ličnih iskustava i mnoštva pisama, zabilješki i ostalih dokumenata koje je pisac dobijao od bivših saputnika, a koja su skupljena i obrađena u okolnostima krajnje konspirativnosti. Ta uništavajuća optužba sovjetskoga sistema za propast i smrt miliona ljudi je slomila i posljednje komunističke apologete na Zapadu.

Brežnjevljev SSSR nije mogao podnijeti ni ideju da se o tabuizovanoj temi piše, pa je Solženjicin uhapšen i protjeran iz SSSR-a. Najprije je živio u Švajcarskoj, zatim u SAD-u (Vermont), da bi se u 1990-ima vratio u Rusiju, gdje je dočekan i kao ideolog ruske nacije.

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1970. godine.