Već smo rekli da Rusi imaju bogato kulturno nasljeđe, a nakon ruskih pjesnika i pet pomenutih ruskih romana, izdvajamo vam i pet drama.
- „Višnjik“ – Anton P. Čehov
Čehov je priznati „kralj novele“, ali je i veliki dramski pisac. Poslije novele, lirska drama – njegov je drugi podvig. U Višnjiku je ostvarena sinteza klasične i lirske drame. Društvena problematika ima dominantan značaj. Jedan od osnovnih principa njegove drame je razotkrivanje čovjeka i svijeta, ne toliko dešavanjima, već doživljavanjem, osvjetljavanjem iznutra. U Čehovljevim dramama junak je običan čovjek, ali on izokreće „malog“ čovjeka, nema milosti prema njemu. Važna osobina njegovih junaka je usamljenost, oni su stalno na okupu, ali stalno su sami. U njegovom kazivanju figuriraju simboli. Jedna od novina, u odnosu na klasičnu dramu, je efektno finale.
Višnjik je remek-djelo. Dijalozi su shvaćeni kao muzički pasaži – postoje da bi istakli zvučanje ćutanja. Ćutanjem se iskazuju najveća sreća i nesreća.. Vrijeme koje nepovratno protiče, osnovni je smisao Čehovljevog teatra. Život junaka se ruši i njihova sreća gradi dok oni spavaju, ćaskaju ili večeraju. Atmosfera prolaznosti dočarava se i različitim impresionističko-simbolističkim efektima. Društvena problematika – proces propadanja posjedničkog plemstva, imanje Gajeva i Ranjevske prodaje se na licitaciji, zbog dugova. Lopahin želi da ostvari svoj san – da postane vlasnik imanja na kome su njegovi preci bili robovi.
- „Revizor“ – Nikoalj V. Gogolj
Gogolj stvara sopstvenu definiciju komedije. Po njemu, ona treba da bude strogo promišljena, i nastoji da ona bude vjerni izraz (ogledalo) društva – ne krivi ogledalo ukoliko ti je lice ružno. Gogolj odriče pozorištu zabavni karakter; pozorište mora da ima utilitarnu ulogu. Njegova komedija je imala društveni značaj. Kod Gogolja smijeh je sredstvo za uništenje; ne možete povrijediti čovjeka kao kad ga izvrgnete smijehu. U Revizoru skuplja sve ružno u Rusiji i ismijava to: čemu se smejete, samo sebi se smejete. Tema je život, a ne predstava u njemu.
Revizor je komedija situacije. Pisca interesuju birokratija i činovništvo, nije kritikovao crkvu i vojsku. Cilj revizora je da otkrije istinu, a činovnika da je prikrije. Gogolj osim neočekivanog smijeha uvodi i osjećanje straha; strah motiviše i tjera na djelanje. Glavni junak je Hljestakov, ali kao revizor, ne kao ličnost. On nema identitet. Revizorom ga je načinio gradonačelnikov strah. Njega oblikuju situacije u kojima se nalazi. On nema namjeru da nasamari, ali je nasamario sve. Opisani su lopovluk, falsifikovanje, podvale, mito, prisluškivanje… Gogolj nam u Revizoru daje pravu sliku društva, ne iskrivljenu.
- „Mjesec dana na selu“ – I.S. Turgenjev
Turgenjev je dugo vremena bio najpoznatiji ruski pisac u Evropi. Turgenjev u mnogome nastavlja Gogoljevu tradiciju, otuda su kod njega u prvom planu tri problema: kriza plemstva, sukob dvaju staleža i pokoljenja, i sudbina malog čovjeka.
Mjesec dana na selu je prije svega ljubavno-psihološka drama. Osnovni konflikt se ne dešava na socijalno-političkom, već na ljubavnom planu: sukob između Natalije i Vere oko Beljajeva, u koji se uvlače muž Islajev i prijatelj Rakitin. Junakinje drame su studenta Beljajeva zavoljele zbog njegove mladosti. On je u centru dramske radnje zbog svojih 20 godina, ljepote, izazvane ljubomore, a nezbog svog životnog stava. Drama postaje društvena samo po tome što autor preko ljubavnog zapleta ocrtava moral plemićke sredine. Likovi drame su živi i uvjerljivi, njihovi odnosi doživljavaju razvoj.
- „Živi leš“ – Lav N. Tolstoj
Svi smo čuli za „Anu Karenjinu“, „Rat i mir“, ali da li ste čitali drame Tolstoja? Živi leš je jedna od njih.
Radnja ove drame inspirisana je stvarnim događajima, vezanim za plemićku porodicu Gimer. Glavni junak je Fjodor Protasov, čiji brak više nije ono što je bio. On gaji sumnje da njegova supruga Liza voli njegovog bivšeg suparnika, Karenjina. U njihovom braku odnos je narušen, a junak razmišlja o samoubistvu. Fjodor je i iscenirao samoubistvo, tako da su svi povjerovali da je mrtav. Junak više nema ime, prezime, on više nema svoj identitet. Osim pitanja samoubistva, pisac uvodi mnoga važna pitanja u djelo, kao što je pitanje smisla. Naime, junak više ne vidi u čemu je smisao života, za njega život uopše više nema smisla. Mnogi u njemu vide „suvišnog čovjeka“.
- „Šuma“ – A. N. Ostrovski
Ostrovski je jedini realist koji je pisao isključivo drame. Mnogi književni kritičari smatraju da je ova komedija jedno od njegovih najsloženijih i najsavršenijih komada.
Lirska linija odnosa Petra i Aksinje izgrađena je u formi narodne komedije. Prikazana je borba između satirično prikazanog svijeta dvorca i slobodnog umjetnika. Svijet dvorca je personifikovan od strane Gurmizhskaia i njenih susjeda, zemljoposjednika, a slobodni umjetnik je Neschastlevtsev. Glavni problem leži u sukobu Neschastlevtseva sa ostalim likovima. Karakteristika ovog djela je pozorište u pozorištu. Većina likova teži da postigne svoj cilj, a osim likova, predstavljena je i publika – susjedi Gurmizhskaia, koji ne učestvuju u intrigama, tu su kao likovi za koje se igra predstava. Ostrovski je u djelu prikazao atmosferu koja vlada u društvu tog doba.