Na ruski jezik su imale uticaj razne kulture, nacije i jezici, te samim time je veoma bogat jezik. U nastavku imamo neke frazeologizme koje koristimo mi u našim jezicima (bosanskom, srpskom i hrvatskom), a postoje i u ruskom.
Bacati bisere pred svinje (rus. метать бисер перед свиньями)
Latinska izreka „Quod licet Jovi, non licet bovi!“, što bi u doslovnom prevodu značilo: „Što priliči Jupiteru, ne priliči volu“, ima isto značenje. Nije za svakoga sve i ne treba trošiti svoje „bisere“ na one koji to ne zaslužuju. Fraza je prvi put upotrebljena u Bibliji, i to u rečenici koju je izgovorio Isus.
Pokopati talente u zemlju (rus. зарыть талант в землю)
Danas se ova fraza koristi najviše za čovjeka koji je mnogo vremena posvetio nekom određenom talentu, a onda, iz nekog razloga, ga napustio. Kao i mnoge druge fraze, ova je potekla iz Jevanđelja. Tamo je prvi put korišten izraz, ali ne baš u ovom smislu u kojem ga mi danas koristimo.
Medvjeđa usluga (rus. медвежья услуга)
Frazu upotrebljavamo kada neko u svojoj dobroj namjeri nekome nanese štetu. Zašto baš medvjed, a ne neka druga životinja? Naime, ruski pisac Ivan Andrejevič Krilov je napisao basnu „Pustinjak i medvjed“ i u toj basni govori o čovjeku koji je sreo medvjeda i, budući da je bio usamljen, sprijateljio se s njim te su postali nerazdvojni. Pustinjak je jednom prilikom bio jako umoran i htio je odmoriti, a medvjed se ponudio da pazi na njega. Međutim, da ne bude sve tako jednostavno, jedna muha krene oblijetati oko glave pustinjaka i remetiti mu san. Medvjed ju je pokušao otjerati, ali šapom to nikako nije mogao. Razljutio se i uzeo veliki kamen i pogodio muhu koja je baš sletila na pustinjakovo čelo. Učinio je medvjeđu uslugu.
Dati Bogu dušu (rus. отдать Богу душу)
Obično ovo kažemo kad neko umre. Kod nas se još koristi izraz „Bogu dušu, Bog je neće“. Ovaj izraz koristi čovjek koji traži bijeg od problema i pronalazi ga u smrti, ali budući da Bog ima neke druge planove s nama, on ne želi da mi umremo. Ja želim umrijeti, ali Bog to ne želi.
Između dvije vatre (rus. между двух огней)
Ovu frazu koristimo kada se nalazimo između dvije opasnosti, nevolje, dvije bezizlazne situacije.
