Aleksandar Sergejevič Puškin
Puškin se rodio 1799. godine, a izvori kažu da je krenuo pisati već sa svojih 7 godina. Sa 12 godina je upisan u Licej u Carskom selu i zanimljivo je to što je upisan preko veze. Naime njegov stric je bio u dobrim odnosima sa ministrom te je to pomoglo prilikom upisa. Mislim da nitko od njih nije mogao ni pretpostaviti da će se Carsko selo danas nazivati i Puškin.
Bio je prvi pjesnik koji je počeo zarađivati svojim pisanjem, utemeljitelj suvremenog ruskog jezika. Da biti Puškin nije bilo lako govore nam činjenice da je sudjelovao čak u 21 dvoboju, da je vječno bio u dugovima zbog ljubavi prema kartama, te da je, prema nekim podacima, volio i preko 100 žena. U pismu kneginji Vjazemskoj je napisao da mu je supruga Natalija 130. ljubav po redu. O ljubavi Puškina i Natalije postoje mnoge priče, a jedna kaže da je zbog te ljubavi i izgubio život. Puškin je bio veoma ljubomoran, a njegova supruga Natalija je voljela flertovati sa muškarcima. Tako je i došlo do posljednjeg dvoboja gdje je Puškin ranjen. Dom gdje su živjeli Puškin i Natalija, u ulici Arbat, danas je muzej.
O Puškinu kao pjesniku najbolje govore njegovi stihovi upućeni svim pjesnicima svijeta:
PJESNIKU
Za ljubav svijeta – ljudi, Pjesniče ti ne mari!
Velike hvale huka – to je trenutan šum.
Hladan je smijeh gomile; glupakov sud pokvari
Smisao. Al’ ti budi – čvrst i sam ko tvoj um.
Ti – car si. I sam živiš. Kreće te volja tvoja,
Tamo kuda te vodi slobode tvoje put.
Usavršavaj samo duhovna blaga svoja,
Ne traži da svijet puni – mirnog ti posla kut.
Blagorodni su samo tvog srca pravi trudi;
O djelu umjetničkom umjetnik strože sudi…
A pusti i glupaku, pusti gomili toj
Neka te brani, ili šta hoće neka zbori
Nek’ pljuje onaj oltar gdje tvoja svjetlost gori
Nestašluk djece neka koleba presto tvoj.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Još jedan pjesnik s kojim se susrećemo u udžbenicima tijekom osnovne i srednje škole. Živio je u periodu od 1895. do 1925. Kao i Puškin, vodio je veoma buran život. Maksim Gorki je za njega rekao: Prijatelji su ga napijali vinom, a žene mu pile krv. Živio je skromno, gotovo siromaški. Nije imao nikakav imetak, osim kofera i onog što u njih stane.
Tko sam, što sam, ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne, u magli i memli,
živio sam usput, k’o da sanjam,
kao mnogi drugi, na toj zemlji.
Budući da je živio u periodu kada su se događala mnoga previranja u Rusiji, Jesenjin je iz nekih razloga bio praćen od strane Tajne policije. Nedavno su otkriveni mnogobrojni tajni dokumenti o Jesenjinu u arhivama. Čak postoji priča da su mu jednu od tri supruge mučili i ubili. Žene su mu bile najveća inspiracija i mnoge njegove najljepše ljubavne pjesme bile su inspirirane njima. Najveća misterija o Jesenjinu je upravo ona vezana za njegovu smrt. O tome su Rusi napravili čak i seriju, koju možete pogledati na youtube. Pitanje je da li se Jesenjin ubio ili je ubijen?
O Jesenjinu kao pjesniku Maksim Gorki je zapisao:
Zamolio sam ga da mi recitira pjesmu o kuji, kojoj su oduzeli sedmoro štenadi i bacili u rijeku.
– Ako se niste umorili…
– Mene stihovi ne umaraju – reče on, i nepovjerljivo upita: Zar vam se dopada pjesma o kuji?
Rekoh mu da je, po mom mišljenju, on prvi u ruskoj literaturi koji piše tako lijepo i s iskrenom ljubavlju o životinjama.
– Da, ja veoma volim životinje – reče Jesenjin zamišljeno i tiho… Kada je izgovorio posljednje stihove – pale su i njene oči pseće/kao zlatni sjaj zvjezda u snijeg – i u njegovim očima također zablistaše suze. Tad sam pomislio da je Jesenjin ne toliko čovjek, koliko instrument, harfa, koju je priroda stvorila samo za poeziju, da izrazi beskrajnu tugu vanjskog svijeta, ljubav prema svemu što živi na svijetu i milosrđe – koje od svega drugog – zaslužuje čovjek.
Aleksander Aleksandrovič Blok
Iako mnogima na našem području ovo ime ne zvuči poznato, radi se o najvažnijem predstavniku ruskog simbolizma. Živio je i stvarao u periodu od 1880. do 1921. Rođen je u intelektualnoj obitelji i vrlo brzo se upoznao sa čarima kako ruske, tako i svjetske književnosti. Njegova muza bila je Ljubov Mendeljejeva, koju je poznavao još od djetinjstva. Njihov odnos je ostao tajnovit i nedorečen. Posvečivao joj je stihove, njoj je prijala njegova pažnja i sve to krunisano je raskošnim vjenčanjem. Međutim, nije sve bilo tako idealno. Blok je smatrao da intimnost može narušiti njenu duhovnu ljepotu, tako da je Ljubov potražila utjehu u drugom muškarcu. Često je znao reči da su u njegovom životu postojale samo dvije žene – Ljubov i sve ostale.
Kada je shvatio što se događa u Rusiji počeo je pisati stihove koji su podržavali revoluciju. Bio je oduševljen tom idejom, želio je pratiti glazbu revolucije. Tada je nastalo i njegovo najpoznatije djelo Dvanaestorica. Međutim, kada je doista uvidio što se događa, prestao je pisati. Posljednje tri godine ništa nije pisao, rekao je da su svi zvuci prestali.
Mihail Bahtin je rekao o njemu: Odmah se nekako osjećalo da je neobičan čovjek, i da nije napravljen od istog tijesta od koga smo mi, grešni, napravljeni. U njemu se osjećala nekakva uzvišenost.
***
Noć, ulica, fenjer, apoteka,
Besmisleno, mutno svjetlo drijema.
Ma živio ti još četvrt vijeka –
Bit će sve isto. Izlaza nema.
Umrijet ćeš – i sve, k’o prije,
Ponovit će se ispočetka:
Noć, kanalom leden vjetar brije,
Ulica, fenjer, apoteka.
Prilikom pripreme za pisanje ovog članka, prijateljima i poznanicima sam uz pitanje koja im imena od navedenih zvuče poznato, poslala spisak sa 12 ruskih pjesnika.
Pogodite što? Svi su potvrdili da znaju za Puškina, Jesenjina, Majakovskog, te po netko od njih za Cvetajevu, Ahmatovu i Ljermontova. Ruska poezija nisu samo oni, tu su još i F. I. Tjutčev, N. A. Njekrasov, A. A. Fet, B. L. Pasternak, O.E. Mandeljštam, te mnogi drugi o kojima ćemo govoriti u narednom periodu.
Autor članka: profesor ruskog jezika Mihaela Meljanac