Dvadeseto stoljeće za cijeli svijet označava velike promjene. Nove ideje koje dolaze na političku i društvenu scenu ruše stoljetna carstva i stvaraju potpuno novi svijet. Rusija se suočava sa dvije revolucije i od starog carstva postaje komunistička država.
Do tog perioda, 1917. godine, Rusijom vlada carska loza Romanov, koja se na prijestolju održala 300 godina. Prvi car iz dinastije, Mihajlo I. Romanov, na prijestolje dolazi 1613. godine. U narednom periodu, dinastija je iznjedrila brojna važna imena ne samo za rusku, nego i za svjetsku povijest. Petar I. Veliki i Katarina II. Velika su imena za koja smo svi čuli i znamo da su svojim reformama i vlašću podigli ugled Rusije na svjetskoj sceni.
Tijekom godina, vladari iz loze Romanov su se uspijevali oduprijeti svim nemirima i nedaćama koje su ih snašle. Nažalost, Nikolaj II. Romanov nije imao tu sreću. Povijesni izvori za Nikolaja kažu da je bio isuviše „mekan“, niježan, uobražen čovjek, veoma vezan za svoju suprugu, što i nisu odlike vladara koji bi se mogao suočiti sa situacijom koja se u tom trenutku odvija u svijetu. Rusija se tada suočava sa Prvim svjetskim ratom i Revolucijom.
Ugled loze, oslabljen već likom Nikolaja II. Romanova, dodatno oslabljuje veza carske obitelji sa Raspućinom. Raspućin je imao ogroman utjecaj na njih, te im je svojim skandaloznim ponašanjem toliko narušio ugled, da su se carevi rođaci urotili i ubili Raspućina kako bi spasili ugled Rusije.
Ono što je još stvaralo problem za tadašnjeg vladara jeste sama veličina i raznolikost Rusije. Prema podatcima, na tom ogromnom teritoriju je bilo nastanjeno oko 120 različitih etničkih zajednica, koje su govorile preko 130 različtih jezika i nisu svi imali najbolji položaj. Također je važan podatak da su veliku večinu ruskog društva činili seljaci koji su bili potlačeni od strane bogatog sloja društva. Ljudi, nezadovoljni svojim položajem, nezadovoljni vladarom, dižu revoluciju.
Nikolaj II. Romanov je bio prisiljen odstupiti od prijestolja, te je sa svojom obitelji pritvoren u Carsko selo. Jedino što se tada promijenilo jeste to da nisu smjeli napustiti dvorac, a ni u čemu drugom nisu oskudijevali. Nakon nekog perioda radi sigurnost obitelji, morali su ih preseliti. 1918. godine na čelu države se događaju promjene, te carsku obitelj dovode u Ekaterinburg. Tu se njihovi životi mijenjaju. Psihički su ih zlostavljalji i mučili na razne načine, sve dok ih nisu pogubili. Pogubili su Nikolaja II. Romanov, njegovu suprugu, caricu Aleksandru, te njihovo petero djece – Olgu, Tatjanu, Mariju, Anastasiju i Alekseja.
Postojale su mnoge legende o tome kako su ih pogubili i koga su pogubili. Pojavljivali su se ljudi koji su se predstavljali kao preživjeli potomci cara Nikolaja, ali nikada se to nije moglo dokazati. Najveća legenda se veže za kćer Anastasiju. Najpoznatija prevarantkinja je izvijesna Anna Anderson, koja se predstavila kao Anastasija te su čak neki članovi šire obitelji potvrdili da je to ona.
Međutim, prava istina se otkrila tek 1991. kada su pronađeni ostatci svih članova obitelji i kada su uz pomoć suvremenih tehnologija utvrdili da su to car Nikolaj i njegova obitelj.
Nakon 8 godina u Sankt Peterburgu je organizirana svečana, državna sahrana, a Ruska pravoslavna crkva ih je proglasila mučenicima i svecima.
Pripadnike loze Romanov i danas možemo naći među kraljevskim obiteljima, a ono što je vjerojatno najzanimljivije jeste povezanost obitelji Romanov sa britanskom kraljevskom obitelji.
Autor teksta: profesor ruskog jezika Mihaela Meljanac