5 ruskih romana

5 ruskih romana

5 ruskih romana

Ruska književnost je veoma bogata i zauzima vidno mjesto u okviru svjetske književnosti. Na ruskom jeziku ispisane su najljepše stranice svjetske književnosti; pisana su epska, lirska, kao i dramska djela. Veliko književnoumjetničko bogatstvo su ostavili mnogi ruski pisci, a mi vam danas izdvajamo 5 velikih romana.

  1. „Junak našeg doba“

Najvažnije djelo Mihaila J. Ljermontova. Ovo djelo nastaje pred kraj epohe romantizma, a njegov veliki značaj ogleda se i u tome što Junak našeg doba predstavlja  prvi psihološki roman u ruskoj književnosti, a i najavljuje početak ruske realističke proze, tj. epohe realizma.

Vrijeme radnje je 18. vijek za vrijeme Carske Rusije i borbe između Čečena i Tatara. Glavni junak romana, Pečorin, zasićen je životnim užicima, ne može da se smiri niti da voli. Misli kako sreća za njega ne postoji. On je “ suvišni čovjek”. Mladi junak se ne uklapa u tadašnje društvo, te gubi svoje mjesto u tom svijetu. Svoj život smatra dosadnim, te se često upušta u različite avanture. Sve što mu se čini zanimljivim u početku, uskoro dosadi. Nemirnog je duha, hedonist i egoist, često bezobziran i ohol, u stalnoj potrazi za zabavom. Takve osobine čine da se nigdje ne uklapa, da mu ništa nije dovoljno zanimljivo i ne može mu održati pažnju, te tako stiče status „suvišnog čovjeka“ (tip čovjeka koji je čest u ruskoj književnosti; takav je bio i Onjegin).

  1. „Mrtve duše“

Djelo N.V. Gogolja. Gogolj je utemeljivač naturalne škole. Glavni predmet djela je pošlost – banalnost, trivijalnost, osrednjost i plitkost, malograđanska vulgarnost. Pošlost označava i ono što je lažno značajno, lažno privlačno.

Običnost u djelu je prividna, ona je toliko hiperbolična da postaje fantastična. Grad se pretvara u simbol Rusije, imena junaka su ili simbolična ili zvuče groteskno. Glavni junak je Čičikov, on se mijenja i uobličava prema okolnostima i potrebama – kameleon u ljudskom obličju. On kupuje mrtve duše. Misao o novcu, o kapitalu, osnov je njegovog pogleda na život.

Gogolj je u Mrtvim dušama pokrenuo tadašnje zabranjene teme, kritikujući ustaljeni ukus, stvoren na lažnoj umjetnosti. On je obilježio kraj klasičnog perioda.

  1. „Zločin i kazna“

Djelo velikog ruskog pisca epohe realizma Fjodora M. Dostojevskog.

Tema i siže su sadržani u naslovu. Pisac izlaže junakove doživljaje od zamisli zločina – plan, pripreme, ubistvo, kaznu, robiju. Glavni junak, Raskoljnjikov, u sukobu je sa svima; sukob sa svijetom produžuje se u sukob sa sobom. On ubija i zbog drugih, i zbog sebe, vođen Napoleonovom idejom: „Cilj opravdava sredstvo“. Radnja se prenosi na drugi plan – na unutrašnji svijet junaka. Raskoljnjikov se više ne brine samo da zločin ne bude otkriven, već se bori sa osjećanjem otuđenosti, sumnjama, košmarima. Prema tome, Zločin i kazna je prevashodno psihološki roman.

Sonja ima funkciju putokaza na sudbonosnom raskršću glavnog junaka. Ona je u blatu javne kuće očuvala čistotu duše.

  1. „Mi“

Djelo Jevgenija Zamjatina, koji je imao istaknutu ulogu u razvoju ruske književnosti u doba Oktobarske revolucije. Roman Mi je prva velika antiutopija dvadesetog vijeka. U ovom romanu stoji izvanredno bujan i raznolik jezik slobodne, pobunjeničke književnosti, koji pisac koristi kada govori u svoje ili ime nekog od svojih osvješćenih junaka.

Društvo ovog romana je vladajuća elita, koja tehnološki usavršenim sredstvima vlada masom. Junaci Zamjatinovog romana izlaz iz, za njih, naivne i prevaziđene Arkadije pronalaze u distopiji, odbacuju sopstvenu volju, slobodu i lično mišljenje u dekoru potpuno mašinizovanog i tehnologiji podređenog grada.

U ovom romanu ljudi postoje u vidu brojeva, žive u simetričnim redovima po četvoro, u uniformama. Formirajući i gradeći „budući“ način života, Zamjatin je izložio ideju „vraćanje prirodi“. Roman predstavlja čovjekovu pobunu, pobunu protiv svega onoga što ga osiromašuje i uništava, koja još nije okončana i koja neće još dugo biti okončana.

  1. „Tihi don“

Jedno od najmonumentalnijih djela svjetske književnosti, djelo Mihaila Šolohova. U njemu je prikazano rusko društvo u vrijeme Revolucije 1917. Bavi se političkim sukobima između monarhista i komunista. Vrlo detaljno su opisana emocionalna preživljavanja i strasti glavnih junaka. Pisac posebnu pažnju posvećuje opisima prirode – tihog Dona i mirne stepe, ravnodušnih nad teškom kozačkom sudbinom.