Mihail Jurjevič Ljermontov
Smatra se jednim od najvećih ruskih pjesnika svih vremena i svi smo se vjerojatno susreli sa njegovim najpoznatijim djelom Junak našeg doba. Živio je u prvoj polovini 19. stoljeća i kao većina ruskih pjesnika imao je veoma uzbudljiv život. Imao je teško djetinjstvo jer mu je majka umrla kada je imao 3 godine. Odrastao je sa bakom. Kada je upisao studij u Moskvi često je dolazio u sukob sa profesorima što se odrazilo na njegovo polaganje ispita. Svoju narav je najbolje opisao rekavši: Urođena mi je strast da se nećemu protivim; cijeli je moj život samo niz žalosnih i neuspjelih protivljenja srcu ili razumu.
Kada je Puškin poginuo u dvoboju, Ljermontov je napisao pjesmu Smrt pjesnika i time se proslavio. U toj pjesmi nazvao je Puškina najvećim pjesnikom, žalio je zbog njegove smrti i okrivljavao određene ljude za to. Zbog toga je snosio i ozbiljne posljedice, a samo zahvaljujući vezama svoje bake, sačuvao je život.
Pogibe pesnik! – rob poštenja –
Pade od laži što svet toči.
S metkom sred grudi i pun ogorčenja,
Zanavek gordo sklopi oči! …
Ne podnese mu čista duša
Uvrede koje spletka krije,
Ne htede gadni svet da sluša …
Kao i Puškin i on je umro u dvoboju. Naime, pravila dvoboja su bila jasna. Svatko od njih je imao tri pucnja, a Ljermontov je imao priliku pucati prvi. Pucao je u zrak, a njegov suparnik je bez imao razmišljanja pucao u pjesnika. Dobio je kaznu od par mjeseci te je čak ubrzo pomilovan. Postoje priče da je car, kada je čuo za smrt pjesnika, rekao: Psu pseća smrt! Međutim, u javnosti je Ljermontova nazvao drugim Puškinom.
Nikolaj Aleksejevič Njekrasov
Pjesnik rođen 1821. godine. Odrastao je u vrlo nesretnoj obitelji. Otac je bio jako surov čovjek i Njekrasovljevu majku je nazivao zatvorenicom. Sam Fjodor Dostojevski je za Njekrasova rekao da je to bilo ranjeno srce od samog početka života i ta rana koja nikada nije zarasla bila je početak i izvor za svu strasnu i stradalačku poeziju. Imao je posebno vezu sa majkom, koja mu je prenijela ljubav prema ruskom jeziku i književnosti. Podršku oca nije imao ni kasnije u životu. Naime, otac je želio da mladi Njekrasov stupi u vojsku, ali njega je zanimalo obrazovanje. Otac mu je zaprijetio da će ga ostaviti bez naslijedstva, što se i dogodilo. U početku je zarađivao pišući molbe i žalbe, a kasnije svojom poezijom i pričama. Nakon nekog vremena objavio je svoj prvi zbornik stihova koji nije imao uspjeha ni kod čitatelja, ni kod kritičara. Njekrasova je to slomilo.
Bio je strastveni kockar. Čak postoji priča da je novcem koji je osvojio na kartama, kupio obiteljsko imanje, koje je njegov otac ranije prodao. Nikada nikomu nije posuđivao novac prije igre, jer je smatrao da to donosi nesreću. Osim karti volio je i lov te je često išao u lov sa Turgenjevim. Turgenjev je prekinuo svaki odnos sa Njekrasovim nakon što je on počeo živjeti sa Avdotijom Panajevom i njenim mužem. Pjesnikov ljubavni život je bio veoma zanimljiv. Avdotija Panajeva je uzvratila ljubav Njekrasovu te su oni počeli živjeti zajedno sa njenim mužem što je bilo jako ćudno. Njih troje su živjeli i zajedno i više od 15 godina.
Kada je umro, na sahranu je došlo nekoliko tisuća ljudi i to je bilo prvi put da toliko ljudi odaju počast jednom pjeniku. Mnogi poznati pjesnici i pisci su držali govor na njegovoj sahrani. . Dostojevski ga je nazvao največim pjesnikom poslije Puškina i Ljermontova, na što su ljudi na sahrani negodovali. Smatrali su ga največim.
PJESME MOJE!
O, pjesme moje! Vi, svjedoci živi,
Čitavog svijeta prolivenih suza!
Vi se rađate: kad iz teških uza
Jad ljudski vas krene!…
I vi o srca ljudska udarate
Ko vali od stjene.
Vladimir Vladimirović Majakovski
Posebna osobnost, pojava i jedan od najvažnijih osoba ruskog futurizma. Nije tajna da je bio buntovne prirode, često je ulazio u rasprave, veoma otvorenog nastupa i iznoženja svojih stavova. Živio je početkom 20. stoljeća za koje znamo da je jedan od najburnijih perioda u ruskoj povijesti. Otac mu je umro kada je Majakovski imao 13 godina. Umro je od zatrovanja krvi i to je razlog zašto je pjesnik bio opsjednut svojom higijenom. Poslije sahrane oca, pjesnik je rekao da su im ostala samo 3 rublja. Odlučili su prodati sve i preseliti se u Moskvu. Osim pjesništvom, bavio se slikarstvom i glumom. Napisao je tragediju Vladimir Majakovski te ju režirao i sam odigrao glavnu ulogu. U svoju poeziju uvodi vulgarizme, žargonizme, voli igru riječima, služi se metaforama koje su bile neuobičajene.
Ljubavni život mu nije bio ništa manje zanimljiv. Žena koju je ludo zavolio i volio čitav svoj život bila je Lilya Brik. Veoma neobična žena, koju nije krasila iznimna ljepota, ali svojom pojavom osvajala je muškarce. Bila je supruga Osipa Brika koji je bio izdavač poezije Majakovskog. Njoj je posvetio svoje najpoznatije djelo Oblak u pantalonama. Nakon čitanja poeme obratio joj se sa pitanjem može li ju njoj posvetiti. Nakon što je pristala svako sljedeće čitanje je počinjao sa Tebi Lilya! Poslije određenog vremena pjesnik je počeo živjeti sa njom i njenim suprugom. Ovakav odnos je potrajao nekoliko godina, sve dok Lilyi nisu počeli smetati ljubomorni ispadi pjesnika. Poslije nje, pjesnik je imao još nekoliko ljubavi te se skoro 2 puta oženio. Međutim, svaki put se pojavila Lilyia i spriječila to.
(…) Svemogući, ti si izmislio
za svakog po dve ruke,
i svakome si po glavu dao ti –
a zašto nisi izmislio
da se bez muke
može ljubiti, ljubiti, ljubiti?!
Mišljah – Božanstvo si, svemoguće, staro,
a ti si nedoučeni, majušni bogić samo. (…)
Pjesnik je počinio samoubojstvo u 37. godini, iako je uvijek osuđivao Jesenjina i za života govorio da mrzi sve ono gdje se smrt javlja i snuje i da obožava život pa ma kakav bio. U svom oproštajnom pismu je napisao: Ovo nije način (drugima ga ne preporučujem), ali ja nemam izlaza te dodao Lilya, voli me!
Autor članka: profesor ruskog jezika Mihaela Meljanac