U poslijednjih sto godina nitko nije bio u mogućnosti da izradi jednako predivne komade, niti da ih nadmaši – rekao je Aleksandar Ivanov i mnogi će se složiti s tim. Petar Karl Fabreže živio je u periodu od 1846. do 1920. i za svoga života bio je zlatar carske krune. S tom titulom nije bilo lako živjeti, ali njemu je pošlo za rukom te se i danas divimo onome što je stvorio.
Tradiciju poklanjanja uskršnjih jaja započeo je još 1885. Aleksandar III. kada je svojo supruzi Mariji Fjodorovnoj poklonio jedno. Tradiciju su nastavili svi iz dinastije Romanov do 1917. Nikolaj II je izdao nalog koji je zahtjevao dva uskršnja jajeta godišnje, jedan za njegovu suprugu Aleksandru, a drugo za njegovu majku Mariju Fjodorovnu. U prvim danima revolucije, 1918. godine, mnoga jaja iz kolekcije su nestala ili su prodana. Ubili su obitelj Romanov te je tako i prestala dugogodišnja tradicija. Fabreže je pobjegao u Švicarsku, gdje je kasnije i umro. Njegova tvrtka je nacionalizirana kao što je bilo i za očekivati. 
Zbirku čini ukupno 50 ili 52 dovršena uskršnja jajeta i dva koja nisu uspjeli dovršiti. Izrađeni su od skupocjenih metala, a ukrašavani zlatom, srebrom, draguljima … Svako jaje ima svoje ime npr. Transibirska željeznica, Neseser, Pelikan, Buket ljiljana, Dan i noć, Labud i svako jaje je moralo imati neko iznenađenje za caricu.
Koliko su ovi predmeti traženi od strane kolekcionara, govori činjenica da postoji cijelo tržište lažnih Fabrežeovih jaja. Muzej u Kremlju posjeduje 10 jaja, a Viktor Vekelsber 9 i njegova se kolekcija procjenjuje na 90 miliona američkih dolara. Ostala se nalaze u privatnim kolekcijama, a za 7 se i dalje traga. Ne tako davno su pronašli jedno jaje iz 1887. godine vrijedno 33 milona dolara u trgovini suvenirima. Nekoliko jaja posjeduje i britanska kraljevska obitelj.
Fabreže je napravio još nekoliko jaja, od kojih su najpoznatiji za Kelha. Za Kelha je napravio 7 jaja, i još 11 za nekoliko drugih naručitelja. Nama ostaje samo diviti se spretnim rukama koje su ovo napravile, jer definitivno je nešto što je dovelo ovu profesiju na viši nivo.
Autor članka: profesor ruskog jezika Mihaela Meljanac