Tulski medenjak je simbol, vizit-karta, ne samo Tule, već i čitave Rusije. Tula je proslavila Rusiju oružjem, samovarima (čajnicima), harmonikama, a i medenjacima.
Za njih su vezani mnogi stari običaji i vjerovanja. Bez medenjaka nije mogao proći nijedan događaj. Teško je reći ko je i kada napravio prvi medenjak. Prvi pomen tulskog medenjaka nalazimo u registarskoj knjizi (1685). Do danas su sačuvane daske na osnovu kojih možemo suditi o raznovrsnosti medenjaka. Daske su izrezivane od brezovog i kruškovog drveta starosti oko 30 godina. Za medenjačke daske korišteni su donji dijelovi stabla isječeni na daske debljine oko 5 cm koje su sušene i do 20 godina. Ivice dasaka su radi čvrstine premazivane smolom ili voskom. Na gotovu dasku je rezbar-umjetnik nanosio šaru. Takve daske su služile kao kalup za medenjake.
Šarani medenjak je predstavljao umetničko djelo. Zahtjevani su ne samo ukus već i ljepota, zato je ukrašavanju pridavana posebna pažnja. Za medenjake su vezani mnogi narodni običaji i tradicija. Poklanjani su iz poštovanja ili kao znak ljubavi. Posebni medenjaci pravljeni su povodom nekog važnog događaja.
Naši preci su tulske medenjake smatrali dragocjenim poklonima. U narodu se vjerovalo da medenjaci imaju ljekovita svojstva i pomažu u liječenju bolesti. U takvim slučajevima su na dasci urezivana početna slova imena arhanđela. Medenjaci su, naravno, bili omiljena poslastica. Naročito su ih voljela djeca. Za njih su pravljeni medenjaci u obliku riba, ptica, sa imenima, sa pojedinim slovima.
I danas je Tula prepoznatljiva po svojim medenjacima u kojima svi uživaju, posebnu uz šolju toplog čaja.